U Botincu, naselju na samom rubu grada dočekala nas je uska parcela. Mogli smo je doživjeti kao ograničenje, no mi smo je doživjeli kao putokaz.
Uska zgrada znači manje stanova po etaži i više prirodnog osvjetljenja u stanovima. Stanovi koji dišu, prate prirodan ciklus dana. Stanovi koji su humaniji. Sama zgrada ima prizemlje plus četiri kata, šezdeset stanova i garaže u podrumu. Sve na svom mjestu, bez viška. Botinec je kvart koji još uvijek ima zelenilo i zrak, a ova zgrada to zna iskoristiti.
Ono što nam je na ovom projektu posebno drago jest upravo njegova jednostavnost. Tri tipa stanova i dva do tri tipa otvora koji se ponavljaju. Prozori i lođe koji se smjenjuju u jasnom ritmu daju fasadi red bez monotonije. Nema dekoracije radi dekoracije. Forma je posljedica razmišljanja, a ne obrnuto. Fasada je zemljanih tonova; ne natječe se s okolišem nego se u njega uklapa.